KAKO JE POČELO I RAZLOZI ZBOG KOJIH JE POČELO
Problematika vodoopskrbe područja tadašnjih općina Senj, Rab, Pag, Gospić i otok Goli aktualna je negdje od 1958. godine. Zato je već 1961. godine izrađena prva studija koja bi u budućnosti trebala riješiti vitalan problem opskrbe ovih gradova i naselja pitkom vodom. U njoj je predviđen zahvat na koti 401,13 m.n.v. direktno iz tunela Gusić polje – Hrmotine pa je na osnovu toga prilikom gradnje tunela za HE Senj ostavljen priključak za potrebe vodoopskrbe. Grad Senj, mjesto Sveti Juraj i okolna naselja iz ovog priključka uzimaju vodu od 1969. godine. Budući da površinske vode rijeka Gacke i Like spadaju u 2. kategoriju, neophodno ih je pročistiti na uređaju za obradu vode da bi se mogle koristiti za ljudsku potrošnju.
Izgradnja je u više navrata odgađana jer nije bilo financijskih sredstava i radi toga što HE Senj nije htjela garantirati isporuku vode tijekom cijele godine. (Povremeni popravci u tunelu koji se obično obavljaju u srpnju i kolovozu bili su ograničavajući faktor. Pogotovo što su se radili u doba godine kada je potrošačima voda bila najpotrebnija.) Odgađalo se i zato jer su još tada postojale izvjesne rezerve lokalnih voda. Međutim tada su lokalni izvori bili do kraja iskorišteni na području svih zainteresiranih općina. Zbog te činjenice nametnula se potreba ozbiljnog angažiranja na intenzivnoj izgradnji vodovoda jer je voda osnovni preduvjet za siguran razvoj navedenih područja.
Povećanje potrošnje i ograničeni lokalni kapaciteti ponukali su navedene općine da se napokon opredijele za gradnju ovog vodovoda jer se jedino na ovaj način mogla riješiti sigurna i trajna vodoopskrba. Radi toga su predstavnici Općina Senj, Rab, Pag i Gospić 6. srpnja 1977. godine održali sastanak u Pagu s predsjednikom Izvršnog vijeća Sabora Jakovom Sirotkovićem i njegovim suradnicima te s predstavnicima Republičkog sekretarijata za vodoprivredu, Skupštine zajednice Općina, Privredne komore i SVIZ-a Rijeka. Zaključeno je da se osnuje zajedničko poduzeće i da se ubrzano radi na pripremama za početak izgradnje zajedničkog vodovoda. Ono je napokon i registrirano kod Okružnog privrednog suda u Rijeci 1. veljače 1979. godine pod nazivom: Radna organizacija u osnivanju „Vodovod Hrvatsko primorje – južni ogranak“ sa sjedištem u Senju. Voda s kopna na otoku Pagu je potekla 1982. godine, a na otoku Rabu 1989. godine.
BAČVICE
Kako se nije moglo predvidjeti kada će početi izgradnja vodovoda iz Hrmotina, Općina Pag, pošto je proživljavala teške trenutke u vodoopskrbi, pristupila je 1972. godine ispitivanju izvora u Bačvicama. Taj izvor je napokon kaptiran 1978. godine i mjerenja su pokazala da mu je kapacitet oko 50 l/s. Nakon što je napravljen ovaj zahvat bilo je prijedloga da se ova voda direktno iz Bačvica pod morem dovede do Stare Novalje i odatle dalje po Pagu. To je bio najbrži i najjeftiniji put za trenutno rješenje vodoopskrbe, ali je taj prijedlog odbačen jer izvor Bačvice ne može podmiriti perspektivne potrebe Paga i jer bi to predstavljalo odstupanje od koncepcije izgradnje jedinstvenog zajedničkog sistema. Kada je sve ovo urađeno, trebalo je odlučiti kako i otkuda otpočeti s gradnjom vodovoda te na koji način i otkuda osigurati sredstva. Pošto je područje Paga, pogotovo njegov sjeverozapadni dio bilo u najnepovoljnijoj situaciji u vodoopskrbi, Općine-sudionici, složile su se da se najprije pristupi izgradnji etape Bačvice-Koromačina s odvojkom za Pag. Tu je odmah potvrđeno da se vodovod mora graditi prema studiji od 1961. godine, samo što će se voda uzimati iz izvora Bačvice dok ne dođe ona iz Hrmotina. Voda iz izvorišta Bačvica se prestala crpiti 1989. godine kad je izgrađen uređaj na Hrmotinama s kojeg je potekla voda Like i Gacke. Zbog povećanih potreba otoka Paga za vodom, izvorište je 2014. godine, ponovo revitalizirano.
